Babilonski viseci vrtovi

Herodot: “Tim Babilonom vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a medju njima i dvije zene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je nasipe na ravnici vrijedne da im se covjek divi. To su bili Semiramidini vrtovi.”

Babilon se nekad nalazio na istocnoj obali Eufrata, oko 50km juzno od danasnjeg Bagdada u Iraku.

Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792 - 1750. god. p.n.e.). Civilizacija Mesopotamije je dosegla vrhunac moci za vrijeme vladavine kaldejca Nabopolasara (625 - 605. god. p.n.e.) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Babilonsku drzavu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopustili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske drzave iz II vijeka prije nove ere. To “ludilo velicine” ocitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II (605 - 562. god. p.n.e .) u samom Babilonu, glavnom gradu nove drzave.

Grad je izgradjen u bogatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumerski=boziji dvori) sto je u akadskom prevodu znacilo Bab-ilu (=bozija vrata). U novobabilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga znacenja, Bab-ilani. Bio je izgradjen na sedam brezuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid ili, bolje receno, sistem dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonozor izgradio jos jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. Ona su bila posvecena bogovima koji u gradu imaju svoja sveta mjesta. U sjevernom se dijelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a duz obje palate proteze se Ulica procesije. Obje te palate stitile su Juzni dvorac koji se nalazio neposredno unutar gradskih bedema. To je ogromna palata babilonskih kraljeva, a u tlocrtu ima 322×190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Istar vjerojatno su bili izgradjeni Viseci vrtovi.

 Za njihovu izgradnju su vezane mnoge price i legende koje se vezu za ime   kraljice Semiramide.

Jedna od njih kaze da je Semiramida bila kcerka smrtnika i nimfe Derkete. Posto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je nasli pastiri, odnijeli su je nadzorniku koji ju je ozenio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za zenu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je: Persiju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da ce ju ubiti sin s kojim je zivjela u incestu izasla je na terasu i pretvorivsi se u golubicu odletjela je u besmrtnost.

Druga legenda kaze da je bila obicna dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kralja. Posto je stekla njegovu naklonost, postala mu je zena. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovodja, no i kao graditeljka Visecih vrtova.

No, izgradio ih je Nabukodonozor da, kako se pricalo, udovolji svojoj zeni ili prileznici Semiramidi dovedenoj iz Midije.

Vrtovi su lezali na cetverospratnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga sprata bili su cvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snazne visoke stubove. Platforme terasa bile su izradjene od masivnih kamenih ploca razlicitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu cak i male sume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni plocicama ruzicaste i bijele boje. Stubovi su dosezali visinu i do 25m, te je bilo dovoljno svjetlosti za rastinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po citav dan vukuci vodu iz Eufrata pomocu sistema poluga i pumpi.

Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od grckih istorijacara kao sto su Beros i Diodor sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore nista. Plocice za pisanje iz vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Visecim vrtovima; opisi kraljeve palate, grada Babilona i zidina su nadjeni. Cak ni anticki istoricari koji su dali detaljne opise Visecih vrtova nisu ih vidjeli.

Po legendi je cak i Aleksandar Makedonski htio umrijeti u vrtovima. Umro je od malarije 13. juna 323. godine nove ere u Babilonu.

Tako su prolazili vijekovi. Voda je pocela unistavati lose pecene glinene plocice. Pali su svodovi i stubovi na kojima su se nalazile terase sa zelenim vrtovima. Mracno prorocanstvo Izaijino se obistinilo:

“Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski
bit' ce kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.
Nikad se vice nece naseliti,
od koljena do koljena ostat' ce nenapucen.
Arapin ondje nece dizati satora,
niti ce pastiri ondje pocivati.”

 

 

 

 

 

● Nazad ●